Zbornik: Anarhizam i nasilje

[odgovor autora i autorica]: Muškanarhija

Naš članak od prije nekoliko tjedana "Stick it to the manarchy" potaknuo je mnogo odgovora i entuzijazma. Poslali/e smo ga na Indymedija te priložili u Onward i iznenadilo nas je što smo u posljednjih nekoliko tjedana dobivali/e 4 do 5 odgovora dnevno iz SAD, Kanade, Velike Britanije i istočne Europe. Iz odgovora se može vidjeti kako se mnoge osobe mogu identificirati s pitanjima koja smo potaknuli/e.

Ljudi su davali i pozitivne i negativne kritike a i mi smo učili/e kroz ovaj proces. Osjećamo kako je ovaj dijalog vitalni element pokreta koji se suprotstavlja opresiji. Ne tvrdimo da smo oni koji imaju najviše znanja vezana uz ta pitanja, no aktivno radimo na tome da prvo prepoznamo a onda promijenimo te pretpostavke u sebi. Ne tvrdimo da smo autoriteti niti ne inzistiramo da smo u pravu. Naprotiv, mi svoje misli dijelimo kako bi sudjelovali u procesu učenja koji uključuje širu zajednicu. To je razlog zbog kojeg je odgovor toliko bitan. Ovo nije proces kojeg možemo proći sami/e.

Naša kritika muškanarhije i njezinih implikacija je način na koji mi pridonosimo dijalogu. Natjecateljsko, agresivna, elitistička i eksluzivistička ponašanja suprotna su našem razumijevanju anarhističkih ideala i prakse. "Muškanarhija" je termin kojim se koristimo dok opisujemo to ponašanje zato jer on tumači tradicionalne uloge muškog roda. Mnogim ljudima se taj termin ne čini prikladnim zato jer sugerira - u suprotnosti s našim shvaćanjem tog pojma - da se samo/svi muškarci ponašaju muškanarhično. Zbog toga što muškanarhično ponašanje ne vezujemo za određeni spol, neki ljudi su doveli u pitanje važnost povezivanja termina s određenim rodom. Ipak, ponašanje koje opisujemo je isto ono ponašanje koje su muškarci tradicionalno koristili da bi održali i opravdali svoje pozicije moći u patrijarhalnom društvu. Sama riječ nije ključna u onome što želimo reći i rado bi željeli čuti prijedloge za alternative.

Mnogi, ne svi

Ljudi su često isticali da se i žene mogu militantno ponašati. Slažemo se. Postoji mnogo predanih žena koje djelotvorno koriste militantne taktike. Istovremeno, žene nisu isključene iz onoga što nazivamo "muškanarhijom". U našem prošlom članku trebali/e smo to jasnije istaknuti.

Kritike ljudi su bile bazirane na našem nedostatku jasnoće isto kao i na jednoj očiglednijoj greški. Nakon što smo citirali Slipovu analizu termina "bez kompromisa", upotrijebili/e smo "univerzalnu" zamjenicu "njegov" za rodno neobilježen citat. Taj izbor riječi osnažuje seksizam i isključivanje koje pokušavamo ogoliti. Zahvalni smo što je Slip odgovorio i istaknuo da smo "mi također uhvaćeni u zamku svoje vlastite muškosti." Ispričavamo se i potruditi ćemo se da se to ne ponovi.

Ne vjerujemo da je militantno ponašanje specifično za muškarce, niti bilo kojoj od kategorija dobi, rase ili ekonomskog statusa. Ipak, mnogi ljudi krivo shvaćaju našu poruku. Na primjer u odgovoru Davea Hilla on nas citira kako govorimo da "mnoge žene, obojeni ljudi, mladi i stariji te ekonomski slabiji nemaju ono što je potrebno (za sudjelovanje u muškanarhističkoj revoluciji)." Nekoliko rečenica dalje on pita: "Da li je produktivno izuzeti sve žene, obojene ljude, mlade i starije iz vaše analize 'muškanarhije'? Jesu li 'muškanarhisti' samo bijeli muškarci?" (NYC Indy Media). Dave uzima naš "mnogi" i interpretira ga kao "svi". Ova zamjena riječi značajno mijenja našu namjeru tako da uzima jedno promatranje i okreće ga u generalizaciju o spolu, rasi, klasi i njezinu odnosu na ponašanje. Kao što smo rekli/e prije, bilo tko se može militantno ponašati. U našem prethodnom članku, nakon diskusije o terminu "ratnik", kojeg rječnik opisuje kao "muškarca" mi kažemo da "tražimo tog ratnika ili tu ratnicu neka usmjeri svoje negativne energije na sistem". Pa ipak, vidjeli/e smo da većina ljudi koji se ponašaju ekskluzivistički, natjecateljski i mačistički na masovnim akcijama - ljudi koji usmjeravaju negativne energije prema drugim ljudima u pokretu - su bijeli, muški i često srednje klase. Zbog toga koristimo riječ "mnogi". To uvjerenje može biti zbog naših podrijetla i pozivamo ljude da podijele s nama svoja promatranja.

Nekoliko odgovora dovelo je u pitanje našu kritiku termina "ratnik". Priznajemo da se termin može koristiti i na način koji osnažuje. S druge strane, kao što jedan kolektiv piše: "Što se tiče vaših pogleda na 'muškanarhizam', čine se da se blisko podudaraju s našom općom kritikom - o kojoj se diskutiralo i elaboriralo prije više od deset godina - o razvoju takozvane 'street-fighter' političke (sub)kulture, njezine korijene, međuovisnosti i posljedice. Mi to zovemo i 'anarhistički ramboizam', i identificiramo njegove korijene djelomično, baš kao vi, u mačo kulturi buržujskog društva."(e-mail). Pitanje glasi tražimo li natrag riječ "ratnik" i revolucioniramo li njegovo značenje ili je "ratnik" samo način za opravdavanje "muškanarhističnog" ponašanja?

Ne suprotstavljamo se militantnosti

Kad smo pisali članak identificirali smo tko smo kako bi pokazali od kud dolazimo. Između ostalih stvari, rekli smo da smo anarhisti/kinje, marširamo u Black Blocku i podržavamo direktne akcije. Na taj način čitatelji bi razumjeli da pišemo kritiku kao članovi/ice pokreta. Također, osjetili smo se pod pritiskom "dokazati" se iznoseći svoju militantnu povijest, no tome bi upali u istu zamku koju kritiziramo. Zbog toga što nismo naveli svoju militantnu povijest, mnogi ljudi koji su odgovorili pretpostavili su da smo pacifisti, "fluffy" i/ili protiv militantnosti, unatoč tome što smo rekli, "ne kritiziramo militantne taktike, niti kritiziramo ljude koji ih koriste." Neki ne samo da su pretpostavili neke stvari o nama već su i sudili prema tim pretpostavkama. Pitamo se kako bi naši argumenti bili primljeni da smo naveli da smo kolektivno bili u zatvoru četiri puta po 13 dana, 17 puta bili udareni pendrekom, pet puta bili pošpricani pepper-sprejem, jednom suzavcem, spasili od uhićenja pet naših drugova, razbili dva izloga, vodili jedan napad na policiju i rekli policajcu "odjebi" barem 212 puta.

Podupiremo agresivne taktike kada su strateški korisne. Potpuno smo svjesni i prihvaćamo taktičke namjere Black Blocka koje uključuju skrivanje identiteta i podržavanje onih koji su spremni prekršiti zakon. Ipak, smatramo problematičnim kada ljudi koriste agresivne taktike i iznose ih kao trofeje kako bi postigli autoritet ili kako bi se prikazali kao radikalniji. Naša definicija muškanarhije uključuje "mačističko, svetački licemjerno i elitističko ponašanje", no moguće je biti militantan/na a da se istovremeno ne bude muškanarhističan/na. Kao što smo rekli/e, promatrali smo određen tip militantnosti koji izražava muškanarhistično ponašanje i bazirano je na "ranama iz bitaka", "snazi", "čistoći", "vrijeđanju saveznika" i nesolidarnosti prema ljudima koji se koriste drugim taktikama. Ipak, slažemo se sa Slipom da "postoji potreba za militarizmom, prkosom i fundamentalnom subverzijom sistema."

Što se tiče našeg stava u vezi termina "bez kompromisa" - osjećamo da nitko ne bi trebao kompromitirati svoje ideale. Ako misliš da možeš preživjeti bez taktičkog kompromitiranja, onda to učini. Ipak, nemoj izopćavati druge zbog njihovih taktičkih izbora. Skeptični smo prema stavu da svatko može "bez kompromisa". Kako ćemo do slijedeće masovne akcije bez kompromisa? Uskakivanje na vlakove, krađa benzina, bio-dizel i bicikliranje nisu opcije za sve. Zato mi dovodimo u pitanje toliko prisutnu deklaraciju "bez kompromisa" i zato nam je potreban pokret koji podupire taktičku raznolikost.

Prema taktičnoj kritici

Konstruktivna kritika integralni je dio izgrađivanja velikog, djelotvornog i revolucionarnog pokreta. Dijalog je važan zato jer nas prisiljava razmotriti naša uvjerenja kao i učiti o drugim perspektivama, razvijajući politiku našeg pokreta. Trebali bi razmotriti što određena kritika postiže i težiti ne samo poboljšati politiku našeg pokreta nego i povećati njegovu brojnost. Postoje neki potencijalni problemi u tom procesu; osoba želi reći što misli no ne želi otuđiti druge ljude. Stoga, osoba mora uobličiti kritiku pažljivo i na način koji neće kompromitirati poruku a u isto vrijeme neće uvrijediti potencijalne saveznike.

Također, želimo istaknuti da iako je samokritičnost vrlo važna, pokret se ne bi smio toliko uplitati u nju kako ne bi izgubio uvid u naše namjere i ciljeve. Dok izgrađujemo društvo bez opresije potrebno nam je pronaći ravnotežu između unutarnjeg dijaloga i stvarnog mijenjanja društvenih struktura.

Čitajući odgovore ustanovili smo da je naša emocionalna reakcija često bila uvjetovana načinom na koji su drugi oblikovali svoje argumente. Mnoge su nam kritike omogućile da ozbiljno razmotrimo jesu li neki aspekti našeg stava pogrešni. S druge strane, mnogi su nas vrijeđali. u tim slučajevima, dio nas se razljuti i poželi cijeli odgovor izuzeti iz obzira. Teško je kad nam kažu da smo u krivu i/ili kad nas se odbija kao da nismo predani anarhističkoj ideologiji. Trudimo se ne uvrijediti, priznati svoje pogreške i raditi na tome da ih popravimo.

Kroz ovaj proces postaje nam jasno koliko je važno da jasno ocrtamo i objasnimo kritike jedni drugima. Na primjer, rečeno nam je "kako se usuđujete pontificirati iz svojih privilegiranih studentskih soba o akcijama koje poduzimaju oni koji su pod najvećim utjecajem brutalnosti života u kapitalizmu.", (e-mail). Ukazivanje na naš studentski status ne imenuje stvarni sadržaj kritike osobe koja odgovara i osjećamo kako nije konstruktivno proglašavati naše argumente nevažećima zbog onoga što jesmo. Slično tome, jedna osoba je odgovorila potpisujući: "Nek' ste prokleti" (NYC Indymedia). Razumijemo da naš stav može razljutiti ljude i iako podupiremo samoizražavanje, uvrede ne vode k razumijevanju međusobnih uvjerenja.

Također, primili smo nekoliko sarkastičnih poruka. Na primjer, "Heretoo!" na NYC-Indymedia piše: "Moramo isključiti sve muževne muškarce iz pokreta. Moramo ustanoviti kvote za uključivanje feminizairanih muškaraca. Svi muškarci koji traže ulaz u pokret ili moraju dokazati svoju ženstvenost ili im se mora prepisati određena doza estrogena sve do onog trenutka kad uspiju dokazati da su mudri, inteligentni i sveznajući kao proroci/čice koji su ovaj članak napisali. Svi muškarci koji su trenutno u pokretu moraju zbog svog roda odmah početi s procesom samobičevanja." I dok ovakvi odgovori možda pokušavaju dati korisnu kritiku našeg članka uspijevaju samo u otuđivanju od njihovih poruka. Iz sarkazma shvaćamo da se "Heretoo!" ne sviđa ono što smo rekli/e, no ne dolazimo do dubljeg razumijevanja razlika između naših perspektiva.

Nadalje, uvrede stvaraju agresivnu i neprijateljsku atmosferu. To potiče klimu u kojoj ne samo da kažemo saveznicima neka "odjebu" već općenito odbacuje ljude i smatra ih nevažnima. U jednom odgovoru piše: "Besmisleni odgovori koje vaš članak dobiva na Indymediju su samo još jedan dokaz potrebe za suprotstavljanjem duboko ukorijenjenom mačizmu mnogih aktivista/kinja." (e-mail). Naša kritika muškanarhije je poput naše kritike sarkastičnih i namjerno uvredljivih odgovora. Smatramo da su otuđujući, kontraproduktivni i potiču razdor. U takvoj dinamici gotovo je nemoguće postići konsenzus, raditi na solidarnosti sa zatvorenicima i stavljati naša tijela u liniju kako bi zaštitili ljude.

I još što se tiče načina na koji smo kritizirani/e - nekad nam je bilo teško razumjeti kritike. "Methree" piše: "I neki od prije spomenutih počinitelja nisu samo bili muški već su bili i bijeli! Oh strašno! Da! 'ŠTO GOD DA JE UČINKOVITO' Samo naprijed! Što nije učinkovito: 'politički korektan rasizam' i stagniranje pokreta sa zastarjelom 'politikom identiteta'." (NYC Indymedia). Razumijemo da "Methree" ima drugačiji stav od nas no ne razumijemo o čemu on/a govori. Kako bi se popravili moramo shvatiti što je to što radimo, zašto je to loše i kako to možemo popraviti. Na primjer, bilo bi korisno kada bi se politika identiteta definirala, vidio dokaz našeg "politički korektnog rasizma", i čuli za i protiv "što god da je učinkovito".

Još više uznemiruju odgovori koji negiraju naše iskustvo prisutnosti muškanarhije. U tim slučajevima kritčari/ke reinterpretiraju primjere koje dajemo. Anarchocommie piše: "Što se tiče osobe koja je tvrdila da svatko tko nije voljan dobiti batine i ne bi trebao biti u Black Blocku... Ne vjerujem da sam bio/la sastanku na koji ukazujete, ipak pretpostavljam da su razlozi iz kojih su izjave te osobe proizašle slijedeći: svrha Black Blocka (iz taktičke perspektive) je zaštititi identitete onih koji su u njemu, pošto je većina ljudi u njemu voljnija sudjelovati u akcijama nesputanim zakonom i koje se općenito mogu nazvati konfrontacijskima. Mislim da je to ono što je govornik htio reći a ne da svi/e želimo biti prebijeni/e; da to jednostavno moramo prepoznati kao mogućnost i biti voljni/e zaštititi jedni/e druge i istovremeno krenuti u te konfrontacijske akcije." (Indymedia).

Anarchocommie izuzima naše iskustvo muškanarhije i odgovara kao da izmišljamo ovu vrstu ponašanja, no naši primjeri baziraju se na iskustvima iz prve ruke. Vidjeli/e smo to ponašanje u ljudima s kojima radimo kao i na sebi. Ipak, Anarchocommieu/i je teško povjerovati da muškanarhično ponašanje postoji. Tako u čistoj spekulaciji on/a reinterpretira navod sa sastanka o kojem ništa ne zna. On/a uzima naša iskustva i čini ih takvima da zvuče kao da mi nismo mogli/e razumjeti što je taj aktivist na sastanku rekao i tako negira naša iskustva. Sudeći prema odgovorima na članak mi nismo jedini/e koji/e su bili svjedocima muškanarističkog ponašanja. Mi smo svakako spremni raspravljati o tome jesu li primjeri koje smo dali/e točni, no to nije naša namjera. Tvrdimo da se muškanarhija javlja i želimo je zaustaviti. Koliko ovi primjeri služe da objasne što mislimo pod muškanarhijom toliko služe i da iznesu na vidjelo mane određenog načina ponašanja. Ako ljudi dogmatično negiraju postojanje naših primjera, istovremeno ignoriraju našu poruku.

Drago nam je da smo našli/e tako velik forum za diskutiranje ovih tema. Kao pokret moramo biti samokrtični/e zato jer je to način rasta. Drago nam je zbog prilike vođenja dijaloga sa mnogim drugim ljudima. Ne mislimo da bi javna diskusija trebala zamijeniti razgovoru "jedan/na na jednoga/u".

Na žalost, nismo imali vremena osobno odgovoriti na većinu komentara koji su nam stigli e-mailom. Cijenimo osobne odgovore i nadamo se da ćemo ljudima odgovoriti uskoro.

Nastavimo diskusiju.

Sa solidarnošću,

Maggie, Rayna, Michael i Matt

The Rock Block


[tekst je originalno objavljen na nekoliko anarhističkih lista, te internet stranicama, kao početak diskusije unutra Black Bloca i anarhističkog pokreta uopće]

Naslovna (Zbornik) | Sledeća (Luka: Nemoguća i nejasna linija između nasilja i nenasilja)