Jedan stav: Ljudi i planeta

Dok sam pisao svoj stav o odnosima ljudi i životinja, setio sam se da je pomoć životinjama uzaludna ako se ne sprečava uništavanje planete (vode, kopna i vazduha). Jednostavno klimatske promene su već toliko snažne da priroda može putem neke katastrofe da uništi i ljude i životinje. Dakle, najiskrenije se može reći da spasavanje planete ima primat nad spasavanjem i ljudi i životinja. Planeta je osnov i bez spasavanja planete sve ostalo je uzaludno. Naravno, ko ima vremena može se baviti i jednim i drugim, ali obično ljudi nemaju vremena da se bave svime i zato kažem da je spasavanje planete prioritet nad svim ostalim. Džabe se bavimo životinjama, radničkim štrajkovima, rodnim odnosima, itd, ako se klima sve više pogoršava. A činjenica je da se pogoršava. Tome u prilog govore sve poplave i nagle promene vremena u zadnjih par godina (da ne idem dalje u prošlost, i ovo je dovoljno).
Dakle, svi znamo da se amazonske šume već decenijama seku u ogromnoj meri. Ilegalna selektivna seča drveća svake godine umanji površinu pod šumom za 12.135 do 20.651 kvadratni kilometar a 2005 se desila suša zbog koje je uginulo 100 tona ribe. Brazilski meteorološki stručnjak Karlos Nobre je izjavio da je zagrevanje voda Atlantskog okeana jedan od mogućih uzroka suše. Sve veće uništavanje amazonske šume, koja se 70 odsto nalazi u Brazilu, povećava eroziju tla, dorinosi pojavi požara, a prilikom procesa razgradnje drveta i drugih biljaka ugljen-dioksid se emituje u atmosferu, što doprinosi globalnom zagrevanju. Neki podaci, preuzeti sa drugih sajtova:

Jedna trećina Kine pati zbog kiselih kiša koje nastaju zbog pretjeranog emitovanja SO2 iz termoelektrana na ugalj. Emisija tog plina je dvostruko veća od sigurnosnog nivoa, te je u porastu za 27 procenata u odnosu na 2000. godinu. Već sada Kina koristi više uglja nego SAD, EU i Japan zajedno. Više od 300 miliona seoskog stanovništva nema pristup pitkoj vodi, a 400 miliona gradskih stanovnika diše jako zagađen vazduh (od toga ih 15 miliona boluje od bolesti respiratornog sistema). Samo u razdoblju 1999-2005, Kina je izgubila 8 miliona hektara plodnog tla koje se zbog industrijalizacije i loše poljoprivredne politike pretvaralo u pustinjska područja. Ipak u ovom trenutku uticaj Kine na klimatske promene još je uvijek daleko manji i od SAD-a i od većine zemalja EU-a (pre proširenja 2004. godine) u odnosu na broj stanovnika. Koliko je daleko otišla opsednutost kineskih vlasti kontrolom, dovoljno govori podatak kako se razmatra Zakon o odgovorima na vanredne situacije u kojem se dozvoljava lokalnim vlastima da kazne medije ukoliko pišu o nesrećama ili ekološkim katastrofama bez dozvole političkih glavešina. Tako je Kina postala raj za kapitaliste i njihova ulaganja, jer je zemlja koja će dati najmanje radničkih prava, najmanje zakona o zaštiti okoliša, najmanje ograničenja za korporacije. Slična je situacija i sa Indijom.

Poplave u Aziji 2004 godine su odnele stotine hiljada života, a svake godine se dešavaju ogromne poplave u Švajcarskoj, Nemačkoj, a ove godine i u Britaniji, itd. Ponekad je to posledica geologije a ponekad je podstaknuto ljudskim delovanjem. Ekstremni hidrometeorološki događaji nastupaju zajedno s geološkim događajima i tako nastaju kompleksni prirodni hazardi - opasni događaji. Takvi su događaji tropski cikloni - orkani, tajfuni i sl., te veliki valovi, njima izazvani; poplave; klizišta i nanosi blata; lavine; te suše zbog nedostatka vode. Svaki oblik zagađivanja vode uzrokovan direktno ili indirektno čini veliki rizik zdravlju i općem dobru.
Godina 2002. u klimatskom je pogledu bila posebna. Poznato je da je leto 2002. bilo najtoplije u severnoj hemisferi. I pored toga u avgustu 2002. godine dogodile su se katastrofalne poplave u Evropi i u Aziji. Kinu takve poplave pogađaju četiri godine uzastopce a dosad su odnele 4.000 ljudskih života. Samo ove godine od posledica poplava u Kini je poginulo više od 900 osoba. Osim izgubljenih ljudskih života i ogromne materijalne štete, bujice su uništile i useve pa tako, na primer u Severnoj Koreji, koju prirodne katastrofe prate od 1995. godine, gladuje 22 miliona ljudi. Indija je, pak, žrtva svojevrsnog paradoksa jer je veći dio zemlje pogođen sušom za razliku od istočnog i severnog dela koje je poharalo nevreme. Afriku pogađa suša, ali je zato sa viškom vode imao problema Alžir, isto kao i Meksiko i Filipini.
Požari su u leto 2007 postojali skoro svuda na jugu Evrope (Grčka, Francuska, itd) a ovih dana u oktobru 2007 besne požari i u Kaliforniji (prvi put da je vatra stigla do kuća bogatih, pa će valjda da porazmisle o svom trčanju za novcem po svaku cenu). Dakle, vatra i jak, vruć vetar prouzrokuju teško gašenje požara a takva temperatura jeste posledica globalnog zagrevanja. Takvo zagrevanje dovodi i do naglih jakih kiša tj. poplava. Jednostavno klimatski uslovi su povezani.
Uzroke poplava, mnogi smatraju, treba tražiti i u globalnom zagrevanju atmosfere, a krivca za globalno zagrijavanje trebalo bi potražiti u ljudskom rodu odnosno u kapitalističkoj proizvodnji. Nesloga naučnika oko toga ko je kriv za takvo stanje, da li ljudi ili priroda, je posledica toga da je klimatologija relativno mlada nauka a iza nekih naučnika sigurno stoje moćni energetski lobi, dakle kapitalisti. Na rast koncentracije ugljen dioksida i stakleničkih plinova je svakako uticao početak tzv. industrijske revolucije, krajem 19. odnosno početkom 20. veka. Ta se koncentracija izduvnih plinova povećavala uglavnom zbog korišćenja fosilnih goriva, deforestacije zemlje i drugih ljudskih aktivnosti koje su nametnuli povećanje stanovništva i širenje industrijskih područja. Tako su staklenički plinovi zaustavili protok energije na Zemlji i otišli u atmosferu - tako su se stvorile ozonske rupe. Kako njihova razina raste, klimatski obrazac zemlje se menja, događaju se poplave, potresi, razdoblja velikih suša, raste razina okeana i mora, smanjuju se područja u kojima žive životinje i biljke u korist ljudskih nastambi, jednom riječju - zemlja odumire. To sve potkrepljuje i ubrzano topljenje glečera. Tako su i oni dali svoj udeo poplavama koje su preplavile svet. Naime, zbog toplije atmosfere otvorene vode jače i brže isparavaju, što opet izaziva češće i obilnije kiše. Bez trenutnih akcija zaustavljanja zagađenja, poplave, potresi, suše, glad i bolesti poput malarije, neće se moći zaustaviti. Klimatske promene su toliko veliki problem ovog sveta da su svi drugi u njegovoj senci.
Naravno, usled nedostatka informacija mnogi nisu toga svesni. Državni mediji su u rukama političara a privatni u rukama bogataša koji su u sprezi sa političarima a i industrijalcima. Nadam se da su ovim informacijama sada neke stvari jasnije.

Postavlja se pitanje kako se zaštititi od svega toga i kako rešiti problem? O rešenju problema se mora napomenuti da se mora zaustaviti kapitalistička proizvodnja odnosno ukinuti kapitalizam i stvoriti novo društvo sa drugačijom proizvodnjom i distribucijom dobara. Zaustavljanje kapitalizma na svetskom nivou je nešto što mnogi pokušavaju već više od jednog veka, ali nema izgleda da će u skorije vreme uspeti. Na ljudima je samima da nađu oblik organizovanja koji im najviše odgovara. Na meni je da se nadam da će se organizovati na principima anarhizma jer svaka druga ideja samo zamenjuje kapitalizam ali ga ne ukida.
O zaštiti može da se govori, mada više na konkretnim problemima i sa stručnog stanovišta. Generalno gledano, prva stvar koju ljudi mogu da urade je da se edukuju o problemima uništavanja prirode i da shvate da čovek treba da održava život planete i na planeti a ne da uništava. To su preduslovi za daljnji razvoj situacije. Svoje znanje o ekologiji treba primenjivati u svom životu, koliko se ima uslova za tako nešto, dakle koristiti proizvode koji ne zagađuju okolinu i promeniti svoje ponašanje generalno oko svega što se tiče ekologije. Osim primene znanja u našim pojedinačnim životima, treba se organizovati na nivou društva, organizovati se sa drugim ljudima, pogotovo kad se desi neki konkretan problem i ljudima treba pomoć. Nakon saniranja štete, obično kreće komentarisanje otkud takva promena klime i šta uraditi da se to spreči ili bar da se ljudi bolje zaštite ubuduće. iako će mediji i političari uvek probati da preusmere nezadovoljstvo kako njima odgovara, poželjno je da ljudi organizuju demonstracije, generalno a i protiv konkretnih industrijskih zagađivača. Dalje od toga moraju ljudi sami da odluče, ali čisto da se zna, postoje i ljudi koji sprovode direktne akcije za očuvanje planete (earth liberation front, earth first, i tako dalje). Dakle, sabotiraju postrojenja i mašine onih koji uništavaju planetu.

Od poplava se najpre treba zaštititi gradnjom većih nasipa pored reka, gradnjom odvodnih kanala između njiva tako da reka može da prebaci deo vode u kanale (a zemljoradnici tu vodu mogu da koriste za navodnjavanje u vreme suše). Naravno i kanali bi trebali da imaju dobre nasipe i da budu dovoljno duboki.
Kao paradoks, sa druge strane se bližimo vremenu kada će potreba za vodom premašiti zalihe. Nakon toga nužno prestaje razvoj, započinju borbe za vodu, a postoji čak i opasnost od medjudržavnih ratova. 6.000 ljudi u svetu dnevno umre od dijareje. Poseban problem predstavlja zagadjenje podzemnih voda. Svaki otpad pre ili kasnije dospeva do podzemnih voda zagadjujući je. Ova zagadjenja jednim delom uzrokuje poljoprivreda - zbog korišćenja vestačkog djubriva i otpadne voda iz seoskih naselja. Zato treba sebe edukovati a i druge oko sebe, o primeni ekološki zdrave poljoprivrede, o odlaganju i preradi otpada, itd. Već samu decu treba vaspitavati da uče da štede vodu od najmladje dobi, da uče da vole prirodu, da budu osetljivi na pitanja zaštite životne sredine, itd. Postoje i razne škole u okviru ekoloških komuna koje po Evropi obučavaju ljude da obrađuju zemlju pa i grade kuće u skladu sa ekologijom.
Odličan (anarhistički) primer je Institut za socijalnu ekologiju u američkoj državi Vermont: http://www.social-ecology.org Jedan od osnivača je bio sada preminuli eko-anarhista Murray Bookchin a koji je napisao mnoge radove u vezi ekološkog anarhizma. Kolekcija njegovih spisa se nalazi na sajtu anarhističke arhive: http://dwardmac.pitzer.edu/ANARCHIST_ARCHIVES/bookchin/BookchinCW.html
Socijalna ekologija počiva na ideji da je postojeća ekološka kriza proizvod kapitalizma, dominantnih odnosa između samih ljudi u nekom društvu a koji se prebacuju u dominantne odnose prema prirodi.

Dakle, baci se na čitanje i povezivanje sa ljudima, primeni stečena ekološka znanja u tvom privatnom životu i u tvojoj zajednici, podstiči druge da saznaju više i primene u svom životu takve stvari. Kao što rekoh, to su preduslovi za dalji razvoj ekološke svesti pa i borbe u privatnom i javnom životu.

Oktobar 2007