Državno nasilje

Uvod

Napisano 2001/2002.godine: Želim da napomenem da smo rodjeni u Državi i samim tim postali njeni državljani tj. članovi, a da nas niko nije pitao da li mi to želimo. Na taj način Država sebi obezbedjuje opstanak - upravo sam pročitao Zakon o državljanstvu SRJ gde se kaže da se odricanje od jugoslovenskog državljanstva može odobriti samo ako postoji mogućnost da se dobije drugo državljanstvo. Tako sam u nemogućnosti da postanem lice bez državljanstva tj. apatrid. Strašno. Zato smatram da pravni teoretičari nisu u pravu kada kažu da su se ljudi dobrovoljno ujedinili u Državu i da su se dobrovoljno odrekli dela slobode zarad zajedničkog života tj. zarad slobode svih koji u njoj žive. Što se tiče slobode, nju nikada nismo ni imali jer od davnina, a pogotovo od stvaranja prvih vlasti tj. Države, povlašćeni otimaju od poštenih ljudi koji pokušavaju da radom proizvedu dovoljno dobara za sebe i svoju porodicu. Naravno, nikada nismo uspeli u tome i zato moramo bojkotovati rad za privilegovane jer nas oni ili bacaju u dužničko ropstvo ili uzimaju profit od našeg rada za sebe tj. pljačkaju nas. Zato imamo pravo da uzmemo natrag sve ono što su nam bogati oteli. Država je i osnovana od strane plemenske aristokratije tj. lopova a i dan danas služi da svojim zakonima (koji su u stvari oličenje nepravde) legalizuje njihovu pljačku. Pošto političari i biznismeni ne mogu da opstanu jedni bez drugih, zajedno se ispomažu u grabljenju privilegija i pljačkanju siromašnih. Sve dok postoji država nećemo imati slobodu i blagostanje.

Država, njeni zakoni i represivni organi služe da zaštite bogate od nas - zato ih moramo uništiti, ukinuti.

Moramo se boriti kako da ukinemo Državu, tako i da povratimo kapital proizveden našim radom a bogati su ga prisvojili za sebe. Moramo ukinuti plačkaške tj. kapitalističke odnose medju ljudima. S obzirom da smo svi rodjeni ravnopravni na planeti zemlji, znači rodjeni smo kao ljudska bića, potpuno je neprirodno i nepravedno da tokom života pojedinci uživaju dok svi ostali crkavaju od gladi i nemaju vremena da se posvete ni sebi ni svojim bližnjima. Čak šta više, mnogi koji su nezadovoljni svojim životom, i koji su opterećeni problemima, maltretiraju kako svoje bližnje tako i druge ljude. Gotovo svi problemi potiču od Države, počev od nacionalizma pa do kućnog maltretiranja. Ja to zovem proizvodima Države i represivnog društva koje ona stvara. Zato umesto da se zamajavamo sa posledicama postojanja Države, mnogo je bitnije da proniknemo u srž naših problema, znači da razobličimo Državu, i da ukinemo tu organizaciju koja nas toliko muči i uništava milione ljudskih života. Zato i postoji ova veb stranica. Ovim želim da vam pružim informacije o državnom nasilju, sa nadom da ću vas podstaknuti na razmišljanje, a ko zna, možda i na aktivno učešće u borbi da ostvarimo anarhizam tj. društvo bez vlasti čoveka nad čovekom.

Ukinimo ropstvo, državu, sve oblike dominacije čoveka nad čovekom!

Ako uspem da ponekad kod čitalaca podstaknem domišljatost duha, biću zadovoljan. To je ono što vredi mnogo više od banalnog odobravanja ljudi koji napamet ponavljaju formule, i rukovode se u mišljenju prema školskim raspravama. - Georges Sorel

Nasilje koje se opisuje na ovim stranicama jeste nasilje koje je izvšrila Država nad ljudima tj. službenici i zvaničnici te zločinačke organizacije kao i druga lica uz podsticaj i pristanak istih.

To nasilje se ne dogadja negde daleko već svaki dan pored nas i samo je pitanje momenta kada ćemo i mi postati žrtve. O ovoj temi ne postoje potpuno sredjeni podaci jer Država pokušava da ih prikrije, počev od lažljivih medija pa do zločinačke policije, pa se u pravljenju izveštaja koriste informacije koje su dobijene od porodica čiji su članovi doživeli torturu ili informacije iz veoma retkih knjiga o tome. Podaci na ovom sajtu će za sada obuhvatati Srbiju (bar što se tiče konkretnih slučajeva) i to period Miloševićeve vladavine. Nadam se da će jednog dana biti informacija o celoj Evropi.

Još jednom vas podsećam da su ovo samo delimični podaci i da svakog trenutka, pa i dok čitate ovaj text, neko doživljava mučenje koje sprovodi Država. Borimo se!

Definicija i obeležja torture

Tortura se može definisati kao svaki čin kojim se nekom licu namerno nanose bol i fizičke ili mentalne patnje (bilo kojeg intenziteta) od strane službenih lica ili drugih lica koja deluju na podsticaj ili uz izričit ili prećutni pristanak službenih lica. Razlozi za nanošenje patnje su dobijanje obaveštenja, priznanja, kažnjavanje za neko delo, zastrašivanje, vršenje pritiska, itd. Može se dodati da u torturu spada svaki čin koji je usmeren protiv fizičkog i psihičkog integriteta ličnosti, nezavisno od toga da li je usled takvog čina zaista došlo do nanošenja fizičkog bola ili psihičke patnje ili su takve posledice izostale. Na taj način, u torturu spada svaka povreda ljudskog dostojanstva.

Ukratko, definicija torture obuhvata tri elementa:
-Namerno nanošenje bola ili fizičke ili mentalne patnje
-Motiv koji se sastoji u dobijanju obaveštenja ili priznanja, u kažnjavanju, zastrašivanju, vršenju pritiska...
-Svojstvo izvršioca koje se ogleda u njegovoj službenoj ili faktičkoj angažovanosti na strani zločinačke organizacije Države (to znači da tu spadaju i paravojne i parapolicijske formacije)

Kratak osvrt na istoriju državnog nasilja

Istorijat državnog nasilja je star koliko i istorijat Države. Oduvek se svaka vlast zasnivala na sili tj. nasilju. Pored državne, i crkvena vlast ograničava slobodu ljudi, a u srednjem veku se najjasnije videlo, a i osetilo, šta sve mogu da učine manijaci koji su proganjali i ubijali slobodno mišljenje, a sve sa ciljem da ostanu VLAST! S obzirom da Država i Pravo sprovode i legalizuju nasilje i pljačku, ljudima nije preostajalo, a i ne preostaje im, ništa drugo nego da dižu bune i revolucije ne bi li se oslobodili pomenutih manijaka. Naravno i posle takvih autoritarnih revolucija u kojima su postojale vodje, ljudi su doživljavali nove torture od novih vlasti. Kod nas postoji izreka: Sjahao Kurta da uzjaše Murta. To govori da su ljudi svesni da je svaka vlast loša ali ne vide drugo rešenje. Zato ovi textovi i postoje - da objasne ideju anarhizma, jedinu ideju gde nema vlasti čoveka nad čovekom. Anarhistička revolucija pa i anarhizam se mogu ostvariti samo sa svesnim ljudima. Sve dok revolucija ne bude zasnovana na anarhističkim principima, (bez vodja, pokrenuta odozdo iz naroda, sa svesnim i solidarnim ljudima koji će težiti da ostvare anarhističku slobodu tj. društvo) biće i dalje ropstva, exploatisanja i siromaštva.

Samo anarhistička revolucija vodi ka istinskoj slobodi i blagostanju.

Ono što ja želim, to je da UKINEM UZROK ljudskih patnji i problema a ne da se zamajavam sa svim negativnim proizvodima tj. posledicama postojanja Države. Uzrok svih naših problema jeste Država, dominacija čoveka nad čovekom i exploatatorski odnosi u društvu i zato moramo njih da uklonimo.

Uzroci državnog nasilja

Smatram da ljudi na ovim prostorima veoma dobro znaju da je u srpskoj istoriji svaki vladar bio lopov i diktator. Zato ovde ljudi i imaju izreke poput: Sjahao Kurta da uzjaše Murta. To govori da su ljudi svesni da je svaka vlast lopovska i tiranska ali zbog siromaštva nisu mogli da se posvete sebi i čitanju knjiga tj. nikada nisu čuli šta je zapravo anarhizam. Nisu nikada saznali za ideju koja im pruža pravu slobodu. Siromaštvo takodje i ubija ljude u pojam tako da su mnogi upali u apatiju tj. ne veruju da mogu bilo šta da promene. U tu bolest smo upali jer su nam bogati, pljačkom profita koji je ostvaren našim radom, onemogućili normalan razvoj naših života. U tome se svesrdno pomažu: zločinačka organizacija Država - njeni represivni zakoni i organi - bogataši. To ja zovem: crna trojka. Nije bitno kakvu ideju šire, bilo da su komunisti ili kapitalisti, činjenica je da žele da budu vlast i da komanduju našim životima. Radni čovek nema otadžbinu i svejedno nam je pod kojim oblikom vladavine smo ugnjetavani. 'Ne mogu da zamislim ništa ljudsko bez slobode' - Bakunjin. Uzroci državnog nasilja su dobro poznati - ako nije uspela ubedjivanjem, svaka vlast pokušava putem sile da opstane i dalje.

O diskriminacijama razne vrste (na osnovu rase, pola, jezika, vere...), o političkim progonima, o vršenju nasilja mogu generalno da kažem da su to sve posledice postojanja Države i exploatatorskih odnosa medju ljudima.

Pošto ljudi nemaju saznanja o anarhizmu, već ga gledaju kao nasilje gde vlada jači, želeo bih da kažem da jači upravo vladaju u sadašnjem svetu koji mi anarhisti želimo da izmenimo. Zato i ove stranice služe širenju ideje anarhizma tj. takvog načina organizovanja ljudi gde ćemo sami upravljati našim životima i slobodom, gde će postojati solidarnost, ravnopravnost, red, mir...

Još jedna veoma bitna stvar koja se mora uzeti u obzir, jeste činjenica da su se ljudi na ovim prostorima vekovima borili da stvore svoju državu tj. borili su se protiv Turaka, Nemaca... Zato smo od malih nogu još u školi naučeni (to ja zovem nasiljem nad dušom koje moćnici vrše putem škola, reklama, tv-a...), slušajući tupave pesme i čitajući tupave knjige, da verujemo u Državu i da je volimo. Znači: istorija + škola = nacionalizam, koji veoma lako predje u šovinizam kada je Državi tj. moćnicima to potrebno. Nacionalizam je potreban Državi i manipulatorima radi pokretanja ratova. O zakonima koji proganjaju slobodno mišljenje da ne govorim.

U svakom slučaju, mi anarhisti moramo istrajati u upornom i dugogodišnjem objašnjavanju ljudima da je borba u ime Države uzaludna jer održava vlast čoveka nad čovekom & moramo sve više i više širiti ideju anarhizma.

Što se tiče državnog prava dovoljno je reći da je zasnovano na preradi rimskog robovlasničkog, ratnog, disciplinskog, nemilosrdnog prava. To dovoljno govori da će zasigurno svi eksploatisani ići u propast sve dok ne ukinu Državu i njeno pravo, njene organe i uopšte sve odnose gde jači exploatiše slabijeg. Tu želim da napomenem da treba ostvariti celokupnu ideju anarhizma, a to uključuje i stavove eko-anarhista kao i onih koji se bore za prestanak exploatacije životinja, itd.

Jednostavno rečeno, anarhizam je društvo u kome neće biti nikakve exploatacije: ni izmedju ljudi, ni čoveka prema životinjama niti prema prirodi.

Rodjeni smo sa mozgom koji ima kapacitet da se razvije, da razvije veće standarde od surovosti prirode. Moramo ukinuti ropstvo da bismo mogli da razvijamo novu svest, novi moral i da bismo izgradili pravedno društvo.

Ako si nezadovoljan, a sigurno jesi, saznaj što više o anarhizmu i siguran sam da ćeš prihvatiti tu ideju.

P.S. Od bogatih ne očekujem da prihvate anarhizam jer su se nakrali i misle samo na sebe, tako da ćemo problem sa njima rešiti tokom revolucije. A sada idemo na:

Izvršioci državnog nasilja

Vojska, policija i drugi organi za primenu sile sprovode državno nasilje najviše od svih njenih zločinačkih organa. Oni su otelovljenje Države kao prinudne tj. represivne organizacije, i njihov zadatak jeste zaštita bogatih i moćnih političara i biznismena. Bez ovih službi vlast ne bi uspela da opstane, a pogotovo ne bez tajne službe koja čak ni ustavom, te zločinačke organizacije - Države, nije bila predvidjena. Ako pogledamo u istoriju policije, videćemo da je uvek štitila bogate od siromašnih, i da su samo zarad očuvanja svog zaposlenja uvek bili spremni da sa mržnjom tuku siromašne i gladne ljude koji protestvuju zahtevajući bolji život. Ubacivanje provokatora i tajnih agenata je uobičajena stvar za te pogane svinje (mada ne treba stvarati paranoju zbog toga već hladnokrvo razvijati protiv-taktike).

Veoma bitna stvar jeste podatak da je potrebno 27 milijardi dolara godišnje da bi siromašni u celom svetu bili zdravi, čisti, siti i pismeni a na vojnu industriju se potroši čitavih 780 milijardi godišnje. Znači, ukidanjem vojne industrije, pa još i Države, donelo bi velike uštede koje bi iskorenile siromaštvo. Da li ti je to cilj? Meni zasigurno jeste.

U vojsci se tortura primenjuje kako nad ljudima koji služe vojni rok, tako i nad civilima. Regruti se tokom vojne obuke maltretiraju ne bi li, po ubedjenju napaljenih starešina, od deteta napravili 'čvrste muškarce'. Tokom celog vojnog roka se nameću stroga pravila o redu i disciplini, ljudi se pretvaraju u robote koji će podnositi sve fizičke napore pa čak i da ubiju svog tobožnjeg neprijatelja tj. nesrećnog mladića na onoj drugoj strani. U vojsci se ubija čovekova volja, ličnost i razum, ne bi li kao poslušna ovčica bio spreman za radno mesto posle vojske, na kojem će iznova čovek biti exploatisan i pretvoren u roba. Tortura se posebno primenjuje nad pripadnicima društvenih grupa koje političari i mediji diskriminišu, zatim nad onima koji istaknu prigovor savesti tj. odbiju da koriste oružje i budu uopšte obučavani da ubiju, kao i nad svima koji ispoljavaju otpor nerazumnoj vojnoj disciplini.

Kada sam ja napravio najveću grešku u svom životu (kada sam služio vojsku) moji 'klasići' su tako istukli jednog mladog vojnika, da kada sam čuo šta se desilo i došao u njihovu spavaonu, video sam krevet pun krvi i ljudski izmet na krevetu. Inače, taj nesrećni dečko mi je pružio ruku i čestitao mi je to što sam ja jedini koji ne zeza mlade vojnike. Prosto, zezali su i mene kada sam bio mladi vojnik pa mi je sasvim normalno da ja to ne radim drugima. Drugi se ipak rukovode mišlju da treba da maltretiraju mlade vojnike - mnogi pate da budu iznad drugih ljudi. Zato se mora razviti svest pa tek onda praviti revolucija, da ne bi došlo do zloupotreba.

Tortura vojske nad civilima se dešava u toku rata i kada se vojska koristi za uništavanje demonstracija. Još nijedan rat nije prošao bez zločina nad stanovništvom, od silovanja i sakaćenja pa do mučenja i pokolja. Svedoci smo raspada bivše Jugoslavije i šta se sve radilo na ovim prostorima. Što se tiče demonstracija, vojska se koristi kao ispomoć policiji, i uvek je u takvim slučajevima bilo mnogo pobijenih ljudi. Cilj Države je da demonstrira silu, da zaplaši ljude i da se sačuvaju vlastodršci. U Yu, vojska je upotrebljena protiv demonstranata 9.marta '91 i pozvana da uništi protest 5.oktobra '00. Osim Jugoslavije, primer može biti i SAD '92 godine. Tamo je Nacionalna garda (vojna rezerva) bila angažovana zajedno sa policijom tokom protesta u Los Andjelesu. Ljudi su izašli na ulice jer su hteli da izraze protest kada je sud oslobodio okrivljene bele policajce koji su surovo prebili crnog mladića i naneli mu teške telesne povrede. Posle intervencije Nacionalne garde, neredi su se još više proširili i na kraju je bilo 60 poginulih, 2400 povredjenih, 15000 uhapšenih i oko milijardu Dolara štete.

Pod drugim organima za primenu državne sile mislim na političku tj. tajnu policiju, obaveštajne i kontraobaveštajne službe, kao i na druge vladine agencije. Te službe ne samo da se organizuju i deluju na tajni način, zbog čega niko ni ne zna šta sve oni rade, već i nisu predvidjene ustavom - najvišim aktom zločinačke, nasilne organizacije - Države. Njima direktno upravlja zločinačka, prevarantska i lopovska elita, a pravilo je da postoje nekoliko takvih službi sa konkurentskim ulogama tj. služe svaka svojoj eliti i špijuniraju jedni druge. Ovi organi se koriste za političke progone i ostala nameštanja koja sam već pomenuo - od rušenja ugleda u društvu pa do ubistva. Naravno Državna bezbednost saradjuje i sa kriminalcima, a po mojim saznanjima oružje sa prigušivačem može jedino kod njih da se kupi. Zato ubistva sa specijalnim oružjem uvek mogu da se otkriju jer su pripadnici DB-a prodali takvo oružje (ali pošto saradjuju sa kriminalcima, ništa od toga). Ove službe često svoja zlodela obavljaju preko kriminalaca, a kada ih obavljaju sami, onda se sve informacije kriju pod izgovorom državne tajne tj. 'zaštite nacionalnih interesa'. Tako Država štiti svoje izvršioce koji guše slobodno mišljenje, a i ubijaju ljude (koji žele da se oslobode ropskog položaja) pod naredbom te zločinačke organizacije. Mogu da navedem primer FBI u SAD, kada je posle '72 sprovedena istraga o zloupotrebama u toj agenciji. Utvrdjeno je da je FBI stvorio preko 500 000 obaveštajnih dosijea o pojedincima i grupama, istražio oko 750 000 aktivnosti koje je smatrao subverzivnim, kao i da ima mrežu doušnika od skoro 9000 članova. Kao subverzivne organizacije, smatrane su one koje štite ljudska prava kao i anti-ratni pokreti. Pored toga, širili su štetne informacije o ljudima i grupama, sa namerom da im unište ugled u društvu i političku moć a utvrdjeno je i da su ucenjivali crnačkog lidera Martina Lutera Kinga.

Sve što je navedeno za FBI, važi i za naše prilike, s tim da je kod nas još gore. Posle raspada SFRJ, republičke službe državne bezbednosti (SDB) su se osamostalile, dok je savezna SDB prestala da postoji. Srpska i crnogorska SDB su u stvari potomci komunističkih tajnih političkih policija (OZNA-UDBA-SDB). Njihova tajnost je potpuna, a kao što sam već napomenuo one u ustavu i ne postoje, tako da se njihovo osnivanje (republička služba je osnovana kao organizaciona jedinica MUP-a), delokrug rada, sedište, područje rada utvrdjuju tajnim aktom Ministra unutrašnjih poslova. Isto važi i za njihove zadatke i način rada. SDB poseduje i sopstvenu oružanu silu tj. specijalne jedinice. Zbog svega toga, ova služba je centralizovana a na vrhu se nalazi osoba postavljena od strane političara pa samim tim ta osoba i ispunjava želje onih koji su je/ga postavili na tu moćnu, privilegovanu funkciju. S obzirom da je SDB sastavni deo MUP-a, može se reći da kao moćnija, nameće svoj cilj i način rada redovnoj policiji tj. svi oni koriste torturu i čitava policija je u stvari politička. Kriminal se goni samo kada to od policije zahteva ili na to pristane politički vrh tj. poverenik tog vrha u liku svemoćnog načelnika SDB-a.

Mislim da sam ovim informacijama objasnio da je policija autoritarna organizacija i da je svaka Država policijska tj. zločinačka. Zapamtite da jedino ukidanjem Države i njenih organa (policije i vojske), možemo da ostvarimo slobodu i prehranimo i sebe i siromašne oko nas.

Ali da ne bih izostavio redovnu policiju, moram da spomenem i njih u nekoliko reči. Oni su najčešći izvršioci torture tj. državnog nasilja, širom sveta, bez izuzetaka. Stvar je u tome da je rad ove službe mnogo više pred očima javnosti, pa zato nisu u mogućnosti da sve sakriju. Osnovna funkcija policije je zaštita bogatih i moćnih od siromašnih. U tu svrhu, političari podstiču policiju da koristi sredstva fizičke prinude i vatreno oružje, da legitimišu ljude, da im izdaju naredjenja i upozorenja, da traže obaveštenja, da vrše pretrese, da privode i hapse ljude, ograniče kretanje i zadrže ljude u prostorijama, kao i da špijuniraju pisma, razgovore, itd. U policijskoj akademiji izučavaju takve sadržaje kao što su: teorija ratne veštine, vojna taktika, vojno naoružanje... još uvek postoje činovi, tako da sve to govori da imamo militarističku strukturu policije. Naravno, i mi moramo da se spremimo za odbranu od takvih terorističkih državnih organa pa zato ljudi treba da uvežbavaju samoodbranu & zaštitu. Osim na demonstracijama (i u ratu), policija primenjuje torturu i pri hapšenju, saslušavanju i zadržavanju ljudi u njihovim prostorijama, pri intervencijama kada koriste silu i vatreno oružje, itd. Cilj njihove torture, na primer pri hapšenju, jeste da izazovu stanje šoka i zbunjenosti kod uhapšene osobe, kako bi se 'na brži način' izvuklo što više informacija i eventualno dobilo priznanje. Sa istim ciljem, ta se osoba podvrgava neprekidnom ispitivanju, što kasnije se obaveštava porodica da je to lice uhapšeno a uskraćuje se i pružanje medicinske pomoći. Zato dolazi i do smrti žrtve tokom policijskog ispitivanja, kao i u pritvoru. Tu treba pomenuti i odgovornost sudija (bar istražnog), koji su sa svime upoznati ali ništa ne preduzimaju. Nema nedužnih organa. U Velikoj Britaniji je od 1970-1979 u policijskom pritvoru umrlo skoro 300 osoba a policija ih je sve okarakterisala kao nesrećne slučajeve (takav je slučaj i sa mnogim radikalnim levičarima koji su se 'obesili' u zatvoru u Nemačkoj, Italiji, itd). U SAD-u je samo u Nju Jorku od 1990-1994 bilo 55 takvih smrtnih slučajeva, 90% umrlih su crnci i hispanoamerikanci. Iako je policija tvrdila da su umrli od droge, utvrdjeno je da su umrli od gušenja usled delovanja pritiskom na vrat žrtve ili usled upotrebe OC spreja koji koristi policija u NY od '93.godine. Tokom '98.godine, u policijskom pritvoru u Južnoj Americi je umrlo 200 ljudi, u Indiji '96-te 201, itd. Žrtve su često i ljudi koji se nadju u blizini torture jer policija ne želi svedoke i pokušava da unese strah medju ljude. Tako je u Nikšiću '93.godine, šest policajaca ušlo u neku kafanu gde su počeli da maltretiraju jednog od gostiju. Boro Bojanić im se obratio pitavši ih zašto tuku njegovog prijatelja. Svih šestorica su navalili na njega i tukli su ga pesnicama, a jedan od njih ga je usmrtio gušenjem tako što mu je stao nogom na grkljan. Trojica policajaca su osudjeni, posle dve godine, na 8, 11 i 12 godina zatvora. Ne treba zaboraviti ni ljude koji su ubijeni vatrenim oružjem od strane policije. Takvu smrt doživi oko 300 osoba godišnje u SAD-u, a oko 3600 biva ranjeno. U Srbiji, izmedju 10 i 30 osoba godišnje strada na ovaj način. Iako se uglavnom radi o osobama koje se "opiru hapšenju", koje beže ili koje pucaju na policiju (po mom ubedjenju sve to rade jer će radije dva metra pod zemlju nego da trpe mučenja i da dozvole da ih neko strpa izmedju četiri zida). Smatram da policija nema pravo niti da hapsi niti da torturiše niti da ubija ljude. Dozvolu za to, kao i novac, su dobili od bogatih a ne od siromašnih. Nije rešenje ukloniti pojedinca iz društva već je rešenje promeniti sistem i stvoriti blagostanje. Upotrebom oružja, državna prinuda prevazilazi svaku meru (pogotovo prema zatvorenicima koji probaju da dodju do slobode), tako da ne bi bilo iznenadjenje da ljudi krenu sa isto takvim otporom prema Državi i njenim represivnim organima. Moje mišljenje je da je nabolja kombinacija raznih taktika pri otporu, u zavisnosti od situacije i afiniteta ljudi. Pokret treba da ima diverzitet a ne jednoobraznost razmišljanja.

Za kraj ovog texta o policiji, želim da napomenem da nema nedužnog policajca. Svi su bili makar prisutni kada je neki njihov kolega mučio nekoga. Policajci su ljudi koji su izolovani od društva i od tog osećaja se brane razvojem medjusobne solidarnosti sa kolegama. 'Mi' (policija) i 'Oni' (društvo) su veoma suprotstavljene kategorije, tako da se nasilno ponašanje medju policajcima široko toleriše a odanost kolektivu se visoko ceni.

Službenici koji rade u pritvoru tj. zatvoru su takodje monstruozne osobe koje primenjuju torturu tj. sprovode državno nasilje. O njima možete čitati u tekstovima o zatvorima.

Paramilitarne, parapolicijske i slične formacije takodje vrše brutalno nasilje u ime Države. Država je kriva i za nasilje koje izvrše oružane političke i druge grupe ili pojedinci koji nisu službenici, ali deluju uz prećutni ili izričit pristanak ili po nalogu državnih organa. Izvršioci su uglavnom nacionalistički extremisti koji deluju u skladu sa interesima koje odredjuje državna vrhuška tj. moćnici. Tu spadaju i paramilitarne, parapolicijske i slične grupe koje takodje deluju u interesu i po nalogu političara. Sve ove formacije su delovale u Yu u poslednjih 15 godina. Posebno se koriste kada se želi sakriti trag do naredbodavaca tj. cilj im je uvek odbrana vlasti. Paramilitarne grupe su se uvek skrivale pod izgovorom da brane narod, nacionalne interese, dostojanstvo, a delovale su po celoj bivšoj ex-Yu. Parapolicijske grupe su korišćene unutar granica SRJ, kada je trebalo zaštititi vlast od protivnika (opozicionih lidera, raznih organizacija i od običnih ljudi). Upravo sve ove grupe čine organizovani državni kriminal tj. likvidirali su i vršili otmice političkih protivnika a i prebijali su narod na protestima (u svim bivšim komunističkim zemljama nakon raspada, glavni privilegovani kriminalci su u stvari bivši tajni agenti). Najčešće su likvidirali protivnike iz sveta politike, biznisa i podzemlja. Ubice su uvek ostajale neotkrivene. Što se tiče otmica 2000-te godine, u Srbiji ih je bilo 28 a više od polovine nije rešena. Većina je izvršena zbog novca a neke i iz političkih motiva. Kada god otmičari nisu uhvaćeni sasvim je jasno da to nije slučajno tj. upravo su ih izvršili pripadnici ovakvih formacija koji i posle pada Miloševića uživaju zaštitu nove vlasti. Oni su učestvovali i u batinanju demonstranata u poslednjih 15 godina a sve pod naredbom Države. Batinaši su regrutovani iz redova saradnika SDB-a ili na njihov predlog, iz redova pristalica stranaka koje su na vlasti, pripadnika paramilitarnih i sličnih grupa kao i iz kriminalnog miljea. Bejzbol palicama i šutiranjem, nanosili su teške telesne povrede muškarcima, ženama i deci. Zato je očigledno da je njihovo zločinačko delovanje upereno protiv ljudi koji žele slobodu a logično je da je njihov naredbodavac - zločinačka organizacija - Država.


Drugi izvršioci državnog nasilja: Službenici drugih državnih organa mogu takodje da budu izvršioci ili saučesnici u torturi. To su pre svega službenici u državnoj upravi i u pravosudju. Državna uprava ne vrši fizičko nasilje već psihičko, redovno vredjajući naše ljudsko dostojanstvo (grubi su, psuju, vredjaju, šikaniraju nas, maltretiraju, itd.). S obzirom da se tako ponašaju vekovima tj. otkako postoji Država, ljudi su se na to navikli tako da više i ne reaguju. Arogantna i korumpirana šalterska birokratija je svuda svemoćna a ljudi su gurnuti u položaj da moljakaju i guraju poklone tj. da se ponižavaju. Tako se i vidi da nas Država gleda kao neprijatelje koje treba potčiniti i kao ovce koje treba ošišati. Oni su svemoćni gospodari a mi podanici i slepi poslušnici. STRAŠNO! Što se tiče pravosudja, tužioci i istražne sudije su prvorazredni saučesnici u sprovodjenu državnog nasilja. Oni direktnim ili indirektnim putem podstiču policajce, i službenike u pritvoru, na nasilje. Tužilac nakon podizanja optužnice, a istražni sudija u toku istrage. Oni imaju najbolji uvid u to da li su izvšreni akti nasilja ili ne, jer je njihov kontakt sa žrtvama najdirektniji i dogadja se veoma brzo po izvršenju takvih policijskih zlodela kada su i tragovi nasilja najsvežiji. Preko svojih tužilaca Država sprovodi svoja zlodela tj. oni odlučuju hoće li pokrenuti ili ne tužbu protiv izvršioca nasilja. Tada su znači tužioci i sudije saučesnici u nasilju. Pored toga, oni učestvuju i direktno u sprovodjenju torture u slučajevima kada Država konkretno naruči politički progon, zatvor ili likvidaciju ljudi koji se bore za slobodu.

Jedino rešenje jeste UKIDANJE UZROKA SVIH PROBLEMA - DRŽAVE. Državno pravo je zločinačko a tuženje sa državom je bez rezultata (to navodim zbog nevernih Toma koje i posle ovog texta veruju da mogu da poprave stvari oko nas reformisanjem institucija umesto njihovim ukidanjem).

Sredstva i metodi kojima se vrši državno nasilje

Postoji mnogo načina i sredstava za mučenje ljudi, a i menjaju se tokom vremena, pa je veoma teško sastaviti neki spisak koji obuhvata sve postupke i sredstva koji spadaju u torturu. U našem jeziku glagol 'mučiti' ima mnoštvo sinonima na osnovu kojih možemo videti šta su sve ljudi na ovim prostorima doživeli: moriti, kinjiti, tlačiti, zlostavljati, daviti, pridavljivati, muštrati, mrcvariti, šikanirati, tiranisati, terorisati, napastvovati, silovati, prisiljavati, šibati, ugnjetavati, uznemiravati, ugnjaviti, gaziti, gnječiti, kidati, guliti kožu, cediti, vredjati, ponižavati, seckati, jahati, metnuti na muke...

Metod za vršenje nasilja koji je najrašireniji - zabeležen je u 150 Država - jeste batinanje. Posledice ovog nasilja nisu naivne, a koriste se razna sredstva: štap, metalna šipka, plastične i gumene cevi, električni kabl, pendreci, bejzbol palice, drška revolvera, kaiš, lanac, mokro uže... šamaranje, pesničenje i šutiranje su toliko redovni u policiji, da takve postupke mnogi shvataju kao rutinsko postupanje policije a ne kao torturu.

Da bi povećali bol žrtve i da bi prikrili tragove mučenja, državni batinaši koriste razne tehnike tj. kombinuju batine sa drugim metodama mučenja: postavljaju žrtvu u naročito težak položaj (vešanjem glave na dole, most, klečenje, batinanje po tabanima...). Posle batinanja dolaze na red mnogi drugi metodi i sredstva za mučenje kao što su: izlaganje lica extremnoj toploti ili hladnoći, vezivanje ruku i nogu uz zatezanje, vezivanje i držanje u neprirodnom položaju, uskraćivanje vode, hrane i sna, sprečavanje disanja, izlaganje elektro-šokovima, izazivanje opekotina, davanje droge i halucinogenih sredstava, silovanje i sexualno zlostavljanje, čupanje noktiju i zuba, lomljenje kostiju pa sve do namernog sakaćenja i oduzimanja života. Inače, silovanje i sexualno zlostavljanje se primenjuju u više od 50 Država, a svuda se dešavaju smrtni slučajevi usled torture u policijskim prostorijama i zatvorima.

Ovi metodi se često koriste u postupku ispitivanja osumnjičenih lica, zatim prema licima koja su na izdržavanju zatvorskih kazni, kao i masovno prema svim ljudima, na primer na demonstracijama. U toku ovih postupaka Država dodatno muči ljude neprekidnim ispitivanjem, držanjem u neizvesnosti, zatvaranjem u potpuno mračne prostorije, izolacijom, ponižavanjem, zastrašivanjem, izvodjenjem na lažno smaknuće...

Posebnu pažnju treba obratiti na metode koji su proistekli iz prakse tajnih policija koje su stvorene da bi zaštitile vlastodršce. Takvi metodi su uznemiravanje nekog lica kao i njegove porodice, bezrazložno privodjenje i zadržavanje, špijuniranje i prisluškivanje, tajno snimanje i uopšte narušavanje privatnosti, rušenje ugleda, ucene, montiranje procesa i krivice, ograničenje slobode kretanja, proterivanje sa mesta boravka, otmice i trajni nestanci kao i politička ubistva tj. likvidacije.

Zatvorenici su takodje osobe nad kojima Država izvodi vojne i medicinske experimente. Vrše im se kastracije, intervencije na mozgu, a sve sa ciljem ubedjenja da ih treba ili 'trajno popraviti ili onemogućiti za buduće zločine'. Novija praxa sledi takvu logiku, samo ih sada gledaju kao neku vrstu 'državne svojine' i 'društvenih štetočina' pa na njima isprobavaju dejstvo novih medikamenata, postupaka za lečenje kao i sredstva za biološki rat.

Tehnološki razvoj takodje proširuje nove metode i sredstva za sprovodjenje državnog nasilja, a izopačeni umovi državnih službenika i profitera nas stalno iznenadjuju svojim 'pronalascima' novih sprava i postupaka za mučenje ljudi. U prilog tvrdnji da Države ne samo da primenjuju to nasilje već i finansiraju postojanje industrije za proizvodnju sredstava za torturu, može se navesti retka vest Associated Press-a iz 1996 godine: 'Vlada SAD je u prethodnoj godini odobrila izvoz stega za lomljenje prstiju, okova, ludačkih košulja, raznih uredjaja za izazivanje elektro-šokova, i drugih sprava koje su dizajnirane specijalno za mučenja'. Iste godine, francuske, britanske i južnoafričke kompanije su proizvele za tržište spravu koja je namenjena kontroli masovnih demonstracija a koja izbacuje izuzetno oštru žicu koja se lako zariva u ljudsko meso.

Osim pet stalnih članica Saveta bezbednosti OUN (SAD, UK, Francuska, Rusija i Kina - ježim se pri navodjenju tolikih zločinačkih organizacija), na čelu liste izvoznika sredstava za torturu su i Nemačka, Izrael, Bugarska, Rumunija, Ukrajina i Južna Afrika.

Kao što se može videti, arsenal sredstava za mučenje obuhvata kako srednjovekovne sprave tako i moderna tehnološka sredstva. Iako je obučavanje i opremanje mučitelja pokazatelj mizerije, sve Države tj. vlade i privilegovane kompanije vide u tome samo dobar profit i očuvanje vlasti. Naravno, mi ćemo biti žrtve i zato ih moramo onesposobiti putem osvešćivanja ljudi, putem obuke za borbu i revolucijom koja će ukinuti njihovu dominaciju nad našim životima.

Ne dozvolimo onima koji nas gledaju kao ovce da manipulišu našim životima! Moramo se organizovati na medjunarodnom nivou, ne bi li uništili one koji nas fizički i psihički siluju i uzimaju naše plate za sebe. Oslobodimo se!