Naučnici tvrde: I biljke razgovaraju

Ijen Boldvin je ljubitelj kultivisanog razgovora u prirodi. On najradije osluškuje jauke artemizije tridentate i zapomaganje divljeg duvana. Šaputanje, uzdasi i mrmljanje između listova i stabljika za ovog ekologa predstavljaju pravo otkriće.

'Biljke imaju mnogo tema za razgovor', objašnjava Boldvin, koji radi na Maks-Plankovom institutu za hemijsku ekologiju u Jeni. 'Često, recimo, razgovaraju o napadima insekata.' Njihov rečnik predstavlja mešavinu otrovnih aktivnih materija i moćnih mirisnih supstanci.

Zelene brbljivice čak razgovaraju same sa sobom. Boldvina to uopšte ne čudi: 'Zamislite da ste biljka: urasli ste u zemlju, predstavljate bazu lanca ishrane i sve oko vas hoće da vas pojede.' Za biljke je jedini spas biohemijska komunikacija. 'Preko mirisa biljke mogu da pošalju neverovatno složene informacije i da ih međusobno razmenjuju', potvrđuje Boldvinov kolega iz Jene Vilhelm Boland. Proizvodnjom određenih supstanci biljke čak uspevaju da se odbrane od velikog broja štetočina. 'Nadamo se da ćemo uspeti da dešifrujemo njihov jezik kako bismo ga iskoristili u zaštiti bilja.'

Odavno je poznato da biljke koriste mirišljave supstance, na primer radi razmnožavanja. Chiloglottis trapeziformis, australijska vrsta orhideje, pretvara mužjake jedne vrste ose u svoje ljubavnike. Ova biljka proizvodi miris sličan feromonu ženki opnokrilaca. Mužjaci prate ovaj zavodljivi miris, pokušavaju da se pare sa orhidejom i, na kraju, prenose polen do sledećeg cveta.

Interesovanje stručnjaka Maks-Plankovog instituta (MPI), međutim, nije ograničeno na 'mirišljavi seks'. Neke vrste biljaka proizvedu čak više od stotinu 'mirisnih reči'. A o čemu to one pričaju? Uz pomoć najsavremenijih biohemijskih metoda, genetskog inženjeringa i mehaničkih sredstava naučnici pokušavaju da rastumače tajni jezik biljaka.

Šiljak robota 'Mekvorm' neumoljivo probada list paradajza. 'Imitiramo insekte koji jedu listove biljke', objašnjava Boland, šef odeljenja MPI za bioorgansku hemiju. Istovremeno, mašina beleži 'pozive u pomoć' maltretirane biljke. 'Uređaj nam pokazuje koliko rafinirano biljke reaguju na napad', kaže Boland. Ubrzo nakon napada, počinje reakcija: informacija o napadu prenosi se do svih delova biljke, ona se brani i, na kraju, pozivi u pomoć prestaju. Supstance nalik na hormone preko kanala biljke za nekoliko minuta stižu do korena. Zapanjuje podatak da put signala hemijski delimično odgovara procesima u ljudskom telu u slučaju upale.

Čim štetočina napadne biljku, aktivnost njenih gena se menja. Američki lima pasulj pravi je majstor posredne odbrane. Kad ga napadne jedna vrsta paučinara, on luči određene mirisne supstance, a one privlače insekte koje se hrane paučinarima. Dozivanje neprijateljevog neprijatelja veoma je rasprostranjena strategija u biljnom svetu.