III Internacionalni kongres anarhističkih federacija

Proglas kongresa o terorizmu, marginalizmu i revolucionarnom nasilju

Teška dezinformacija se svakodnevno propagira i svim sredstvima teži iskrivljavanju stvarnog stava anarhista prema terorizmu. Stoga anarhističke grupe okupljene u Carrari misle da treba da objasne svoj stav, objavljivanjem proglasa koji su anarhisti usvojili prilikom održavanja III internacionalnog kongresa anarhističkih federacija u Carrari, od 23.-27.ožujka 1978., na kome su učestvovale mnoge delegacije iz mnogih zemalja.

IFA (Internacionala federacija anarhista) proklamira slobodu anarhista da izaberu bilo koje sredstvo akcije koje nije u suprotnosti sa liberterskim principima i krajnjim ciljevima kojima pokret teži. Bila ona individualna, manjinska ili masovna, nasilna ili miroljubiva, revandiktivna ili revolucionarna, tolerisana ili tajna, anarhistička akcija mora u sebi da reflektuje moralne vrednosti fundamentalnih postulata anarhizma. Pravo, individualno i kolektivno, na nepokoravanje, revolt i ustanak, nezastarivo je i ne može se kodifikovati. Ono je spontana i prirodna činjenica. Anarhisti koji su organizovani u IFA diskutuju o problemu revolucije, to jest ukidanja ekonomskih, socijalnih i kulturnih privilegija, jer su svesni da će se naći u jednoj nasilnoj situaciji.

Za anarhiste postoji etički problem vezan za primenu jednog nasilja koje se ne sme poistovetiti sa javnom legalnom silom državne vlasti i kapitala, kojoj nema ravne po brutalnostima kojima se svakodnevno služi protiv ljudi. Ovo državno nasilje čiju kulturnu osnovu treba tražiti u patrijarhatu, uzrokuje sve druge forme nasilja, a svoj najpotpuniji izraz nalazi u rastućoj militarizovanosti društva.

IFA ne prihvata forme političke akcije zasnovane na slepom i nepotrebnom nasilju, na odsustvu poštovanja ljudskog dostojanstva sopstvenih neprijatelja, a još više neutralnih ili nedužnih pojedinaca. Ona razobličava sve forme manipulacije, nasilja, te vojnog i državnog terorizma koje se često prenose u akcije političkih organizacija koje su danas progonjene i bore se za pravednu stvar, ali većim delom imaju težnje (ako ne drugačije, onda svojim programom, metodama i ideologijama) da u budućnosti i same postanu državna vlast.

Prelaz na oružanu borbu predstavlja transformaciju klasnog sukoba u vojni, putem prakse rata izmedju specijalizovanih aparata: oružanih grupa i represivnih bandi države. Svakodnevno širenje takve prakse ne predstavlja uspeh, nego suprotno, doprinosi pojačavanju represivnih mera kapitala i države, koji nakon toga što su uspeli u tome da radnici plaćaju cenu krize, na njih prebacuju i težinu jedne rastuće represije. Stimulisati mehanizam represije bez istovremenog rada na afirmaciji ofanzivne sposobnosti radničkog pokreta zbog toga je samoubilački čin. Anarhisti ne veruju da je propaganda delom, začeta kao mitsko buđenje svesti proletarijata uvek spremnog na odaziv, može postići ma i minimalan uspeh. Ukoliko bi se ova politička linija afirmisala, mogao bi se jedino produbiti jaz izmedju aktivista i stanovništva.

Radikalizacija sukoba nalazi svoju početnu tačku u velikim nadama probuđenim borbama iz 1968-69., kada je kreativnost naroda udarala u zid vlastite nepripremljenosti za samoupravljanje, dozvoljavajući preporod neoreformističkih grupa birokratije. Nesposobnost da se 'odmah i bez obzira po cenu' sprovede revolucija, povukla je mnoge drugove, mnoge militante levice i ekstremne levice ka dnevnoj praksi sastavljenoj od kompromisa u senci parlamentarne politike, povlačenje u individualističko laissez-faire, te povlačenju utemeljenom na koncepciji ilegalnosti. To je plod koncepcija koje ne mogui naći izlaz nigde drugde osim u oportunističkom revizionizmu ili u militarizovanom ekstremizmu.

Mi tvrdimo da je došlo vreme za obnovu delovanja revolucionara na terenu koji mu je najbliži, unutar radničkih borbi, te da se paralelno oblikuje specifična anarhistička propaganda kojom se teži postići priznanje valjanosti naših ideja. Solidarnost anarhista znači pre svega zaštitu svih onih koji se bore protiv kapitala i države, korektno praktikujući kritiku prema tim militantima, a ne klevetu. Solidarnost i kritika su dva aspekta naše etike, jer smo svesni da nakon likvidacije tih militanata, država prelazi u napad protiv svih antireformističkih i antiautoritarnih ponašanja. Anarhisti tvrde kako je socijalna revolucija pretpostavka za uspostavljanje društva bez klasa, bez države i patrijarhata, u kojem će nestati svaki tip nasilja. Uprkos tome, ne mislimo da će se vladajuće klase odreći svojih ekonomskih, socijalnih i kulturnih privilegija ukoliko na to ne budu silom prinuđene. Dakle, u fazi ustanka nasilan sukob je neizbežan, nasilje koje ne može biti ne-kolektivno, kao što su to bile sve revolucije u prošlosti. Kao organizovan pokret, anarhizam mora izgraditi svoju strategiju borbe, utemeljenu na inteligenciji, koja je sposobna učiti iz istorije, koja će trezveno analizovati sadašnju situaciju i budućnost našeg društva. Osim toga, upravo se na tome temelji koncept direktne akcije, bilo nasilne ili mirne, sredstva kojim se ubrzava razvoj svesti o mogućnosti kolektivne samoorganizacije i samoemancipacije. Revolucionarni anarhistički terorizam je bio izuzetan i egzemplaran, jer se nije primenjivao protiv nedužnih, nego protiv osoba koje su u sebi nosile odgovornost za druge terorizme, opravdane političkim i moralnim zakonima. Kao i Malatesta, ni mi se ne slažemo sa onima koji se protive svakom nasilju, kao ni sa drugovima koji su spremni na svako nasilje. Ne odobravamo niti osuđujemo sumarno (zbir?) svaku formu 'terorizma'. Moramo konstatovati da su teropristički činovi uvek motivisani jednim drugim terorizmom, onim kojeg vladajuća klasa prebacuje na narod; međutim, takođe konstatujemo da su posledice uvek negativne, ako ne i pogubne za radnički pokret uopšte, a posebno za anarhistički.

Mislimo da se praksa revolucionarnog nasilja ne može shvatiti i prihvatiti ako paralelno ne postoji snažan organizovan radnički pokret, uveliko prožet liberterskim idejama.

[Originalan naslov letka je 'Anarchici e terrorismo', a letak je deljen na pomenutom kongresu.]

Update: Naravno, pogledaj i PDF fajlove u ovoj biblioteci, na engleskom, ima dosta stavova anarhističke gerile koju vlast smatra teroristima.